
Dejan Petković Petko, čačanski dobrovoljac i borac sa Košara, koji je izgubio ruku braneći domovinu od albanskih terorista 1999. godine, preminuo je. U dnevniku heroja sa Košara, čiji su delovi svojevremeno objavljeni na Telegrafu, opisano je kako je Dejan izgubio ruku i kako je na sve to gledao umiranje svoga prijatelja.
"Dejan Petković mi je pričao da su tog 10. maja, uz vođstvo vodnika Ivice Lazića krenuli put Raša Košare ni ne sanjajući kakav ih pakao očekuje. Posle višesatnog penjanja, umorni, mokri i promrzli stigli su do položaja naših sokolova. Dekija i Sašu Škiljevića su momci iz 72. specijalne brigade pustili da se ugreju u njihovom improvizovano skloništu. Tu skupljeni, jedan uz drugog, Deki i Sale su polako od umora tonuli u blagi san. Onako sanjiv, Deki mi priča kako u jednom trenutku primećuje neku iskru kako pada, pomislio je da to neko baca pikavac. Ni ne sluteći da su to bili obeleživači smrti koju su polako padali okolo i stvarajući krug pakla koji je trebalo da usledi.

I dok sirene zavijaju u Beogradu, a ljudi se sklanjaju u skloništa, NATO zlikovci izbacuju iznad Raša košara krmače pune kasetnih bombi. Erupcija eksplozija koja je usledila, stvorila je pakao na zemlji. Deki primećuje Saleta kako ga doziva da mu pomogne nesvestan svoje rane, pokušava da ga podigne, ali ne može. Okreće se i vidi svoju ruku kako stoji nekoliko metara od njega. U tom trenutku pada, svuda jauci, dim i vatra koja gori kao u paklu.
Za Sašu Škiljevića, dobrovoljca od 26 godina, koji je krenuo u rat da brani otadžbinu i zaštiti brata nije bilo spasa. Dejana odnose kao i ostale ranjenike. Te noći se devet Jugovića pridružilo Svetom Lazaru i zauzelo svoje položaje na nebeskoj straži", navodi se između ostalog u dnevniku.
Dejane, večna ti slava i hvala.
Bonus video:
(Espreso/Telegraf/Miljana Leskovac/Prenela: N.J)
Uz Espreso aplikaciju nijedna druga vam neće trebati. Instalirajte i proverite zašto!